Prvo smo kukali sto ga nema... Sad ce krenuti zalopojke sto ga treba cistiti... A,zapravo,samo je trebalo zastati i uzivati dok pada. Sneg je ukras zime. Budi secanja,zove na setnju,ruku pod ruku,dok skripi pod nogama...
Sad treba skuvati malo crnog vina,zavaliti se u naslonjac pred prozorom...zagrliti svoju ljubav i posmatrati kako pahulje cine ovaj svet cistijim i svetlijim nego sto smo zasluzili.
Nista mi ne moras reci bas nista jer sve vec odavno znam...
Znam za sve susrete kao slucajne i poglede kao usputne u prolazu nekoliko junskih noci...
I znam za dodire kojima smo goreli svaki put kada se dese kao slucajno i kao usput u prolazu onog vremena sto smo ga zvali tako prosto...mladost.
I znam oduvek da si me volela kako samo na filmu umeju i pesmama sto su zvucale kao da su bas za nas pisane...
Znam i da sam te voleo isto tako filmski i raspevano sudbinski i svevremeno voleo te svaki dan i narocito voleo te svih onih noci onih dugih noci sto su se sa jutrom sastajala...
Nista mi ne moras reci bas nista jer sve vec odavno znam.
Ispred nas je jedna sasvim nova,neotpakovana nova godina...neko je nekada odredio da nosi redni broj 2012.
Da ne lazem:nece ona biti ni bolja ni gora od ostalih koje su prosetale kroz nas zivot. Sve su godine iste,zato nikome necu nista ni pozeleti za ovu novu godinu. Pozelecu nesto za citav zivot... Svako ko odvoji vreme da procita ovo,neka prvo udahne duboko. Neka shvati da se lepe stvari desavaju. Neka im dozvoli da se dese. Neka doceka svako jutro sa osmehom, jer mnogi nisu imali tu srecu da dobiju jos jedan dan. Da taj osmeh ne stedi i neka ga poklanja svakom zivom stvoru koji srete u danu. Neka shvati da osmesi imaju to divno svojstvo da cine ljude radosnim i da se svaki osmeh vrati onom koji ih poklanja, i to uvecan bar dvostruko. Da ljubav postoji,da nije strasno voleti,pripadati nekome i imati nekog. Stavise,da je to jedina sreca na ovom svetu. Da voleti sebicno,znaci ne voleti uopste. Da svaki cilj koji imamo,mora biti dostizan,ukoliko nam je zelja zaista iskrena. I da je zivot bez zelja prazan. Da postoji hiljadu ispravnih saveta za dobar i lep zivot,ali da svako mora sam za sebe da pronadje svoj put.
Zivot je da se zivi. Da se raduje. Da se voli.
Tako svaka ce godina biti lepa i uspesna. Nemojte nikada zeleti nesto sto sami sebi ne mozete podariti. Zdravlje cuvajte. Lepoti negujte. Novac zaradite.
Isti ovaj post objavljujem vec petu godinu zaredom. Ne vidim sta se promenilo... I dalje zelim svima isto.
Zimu trazim. Jutra koja osvanu snegom. Vecernje setnje na ostrom vazduhu,dok pod nogama skripi. Bele noci. Sneska Belica. Onog sa ruzicastim nosicem i ugljem umesto dugmadi I beli prah,kao sitan secer,da sa neba sipi...
Nekoliko ledenih grudvi snegom zavejanu padinu i saonice da na svakom cosku osvanu decije igraonice...
I jednu jelku veliku da pod nju decaka sakrijem i sneg mu saspem pravo za vrat.
Sada vidim zasto pominju tako cesto i promene i klimu...
Prodje i to...izgledalo je neverovatno ostvarivo,ali srce cuda cini. Izgledalo je nedostizno objaviti knjigu sa 19 autora,od kojih se vecina ne poznaje,ali na kraju je sve ispalo tako lako i poletno,da se vise nista ne cini nemoguce i nedostizno.
U vremenu koje je tako brzo,da ga je tesko pratiti,i kada svakoga dana do nas stigne bar jedna ruzna vest,bilo je pravo zadovoljstvo biti u epicentru vulkana dobrih emocija. Nije se znalo ko je vedriji i nasmejaniji,mnogobrojna publika ili razdragani blogeri. Neverovatno je da se svi poznajemo samo preko naseg pisanja,ali kada smo se najzad sastali,bilo je to kao da su se sreli stari i dobri znanci,posle dugo vremena.
Posebno mi je drago sto sam sreo naseg Mandraka,dobrog i tihog coveka,koji je idejni tvorac ovog naseg ceda. Behappy,koja je odrastala uz Blog.rs,postala mi je davno draga i smatram ogromnom privilegijom sto sam posmatrao kolebanja njene duse,dok je porasla u divnu devojku. Tu se negde motala i Phedre,cije sam postove uzivao da citam...baddancer koga nisam ni slutio da cu upoznati,stao je i javio se,na cemu sam mu zahvalan. Necu navoditi vise imena blogera,jer je sasvim jasno da je bila velika sreca upoznati svakog koga do sada nisam imao zadovoljstvo videti, i posebno sresti sva ona draga lica koja znam od ranije.
Da sve bude sladje,Ivana,prelepa dama koja je sedela u prvim redovima,odala mi je jednu fantasticnu tajnu!
Na Blog sam dosao sasvim slucajno,preko devojke sa nadimkom Orasthjich koju nikada nisam ni upoznao. Svidelo mi se kako pise,pa sam probao i ja...a onda se njoj svidelo kako ja pisem,i tako to krene. Ona je nekud nestala,tokovima neta,a meni ostade Ivana da me podseti na nju. Naime,Ivana je sestra blogerke Orasthjich! I krug se zatvorio... A meni dvaput vise drago sto sam u okviru svog bloga imao kategoriju posvecenoj jednoj Ivani,neka su sve Ivane ovog sveta imale sta da citaju kod mene...
Promocija knjige ULICAMA BLOGOGRADA,ostace zauvek primer knjige koja je,po prvi put,nastala tako sto se prelila iz sfere virtuelnog u ovu nasu stvarnost. Ali ona je i nesto mnogo vise. Nasa knjiga je primer svima,da MI sami stvaramo nasu realnost. Da SVAKA zelja ima tu fantasticnu mogucnost da se ostvari,ako umete da zelite. Kao i da se slicni pronalaze,ma gde ziveli. Duse se dodiruju...
Ako smem reci da mi je najlepsi trenutak u prosloj godini bilo rodjenje sina prvenca. Onda smem tvrditi i da je sinocnji dogadjaj bio kruna ove godine.
Biti na istom mestu,okupljen oko iste ideje,sa tako divnim ljudima kao sto se dogodilo sinoc,jos je jedan dokaz da je Svet divno mesto.
Veliki pozdrav svim mojim drugarima,sa zeljom da bude jos mnogo knjiga i jos vise lepih susreta!
Uvek me obeshrabri belina koju vidim ispred sebe,kada pozelim da nesto napisem. Sednem sa idejom i namerom,ali blestava belina koja gleda u mene,cesto me ostavi bez reci. Zbunjen i nem,sa rukama iznad tastature,stanem i cekam. Cekam tu misao,koja mi je plesala po celi dan ispred ociju,koja je zvala da bude napisana i objavljena...eto je sada,postidjena,nekud je nestala i odbija da se javi. Kao da se jos stidi,kao da jos ne sme da se pojavi. Istina,ja sam je stvorio,jos je tu negde u podrumima misli...i dozivam je,vabim. Ali nece napolje. Kao postidjeno dete,sakrilo se ispod nekog stola i nece napolje! A,bas sam hteo sa vama da podelim nesto veceras.
Hteo sam da napisem nesto veselo i leprsavo,osuncano kao ovaj dan sto je bio osuncan. Bilo bi tu smeha i osmeha,vedrih pogleda i svega drugog sto ume da razgali i osnazi. Napisao bih,vodjen tom sjajnom mislju,odu radosti ovoga dana,svakoga dana. Tih nekoliko reci,pazljivo sklopljenih u skromnu pesmu,osnazilo bi posustale i ulilo optimizma onima kojima je to potrebno. Ne bih ostavio ni trunku nedoumice da se od danas moze i ume sve. Da se svako Bozije bice,sme usuditi na sve visine i velicine koje sebi dozvoli u ovom zivotu... O,kako bi dunuo vetar u jedra svih onih voljnih!
Ali,eto... Ta stidljiva misao ne da se videti danas. Tu je,misli ona na ceo svet i zeli da se pojavi...ali,izgleda,danas ce svako morati da nadje snage za sebe. Da nadje snage u sebi,da vec od ovog momenta bude najbolje sto moze biti. Da za sebe drsko pozeli najvece i najlepse. Da se smelo zaljubi svako ko to zeli. Da ustane ona koji je pao,i odmah pokaze svetu,i najpre sebi,ko je i sta je. Koliko vredi. Koliko moze...
Mislim se,nije luda ta moja misao. Zna ona zasto nece da izadje.
Nikada je ja necu moci izreci tako lepo i tako snazno... Koliko samo vi to mozete i umete.
Mislite dobro. Mislite lepo.
Izvedite te divne misli o sebi i ovom jedinstvenom svetu i zivotu,iznedrite ih i pustite da plesu.
Rekose mi kako je svemir velik i kolika se prostranstva kriju u prostoru medju zvezdama... Rekose mi kako je Svet velik i kako smo mi samo trun u beskraju...
A kako da im objasnim da je sve sto postoji i sve te daljine samo jedan obican komsiluk u kome sam igrajuci se uspeo da pronadjem jedinu Tebe!
Nekada je Frikom pravio sladoled pakovan u plasticnu kuglu,nalik lopti. Tako smo ga i zvali, "loptica". Uvek me je nerviralo sto nikada,ali NIKADA,nisam uspevao da ga pojedem skroz,jer je uvek u njemu ostajalo jos malo,na dnu... I imao je najlepsi ukus na svetu! Nikada vise nisam probao sladoled sa tako blagim i lepim ukusom...
Ukusom detinjstva.
Veceras,ovog jesenjeg sutona,dao bih i poslednji dinar za to.
Zaboravi sve sto te je tistilo,brinulo,sve sto je unosilo nemir,dileme,neizvesnost… sve sto te je plasilo. Zaboravi i halapljivo progutaj svaki osuncani trenutak koji ti podari ovaj dan. Rastopi sve svoje nedoumice u toplini suncevih zraka i molim te: NASMESI SE!!!
Mnogo je lep taj osmeh...
Dan koji pocne spontanim osmehom je pocetak jedne spirale. Na kraju dana,na zavretku vrtloga,stajace jos jedan osmeh. Znam to.
I to je jedini nacin da dan dobije smisao i da se taj smisao deli sa celim svetom jer osmeh ima tu retku moc da nam se uvek vrati kada nam najvise treba...
Osmeh je ljudima dar bogova maleni poklon iz riznica Neba.
kao sto vecina zna,ideja naseg prijatelja Mandraka,da napravimo knjigu u kojoj ce ucestvovati blogeri naseg blog servisa,brzo se primila i naisla na plodno tlo. Kao i uvek,Sanjarenja,nasa Dama Bloga,uspela je brzo da nas okupi i organizuje. Vrlo mudro,uspela je da angazuje Suky-ja,koji nam je vrlo jasno i precizno podelio zadatke...a,kako vidim,i sam je uradio ogroman deo velikog posla koji ga tek ceka.
Mene je zapalo da organizujem finansije,odnosno da otvorim racun na koji ce zainteresovani blogeri uplacivati iznos koji je potreban da pokrije troskove stampanja i ostalih radnji oko objavljivanja.
Taj iznos je bio 4000 dinara,poslednji put kada je Suky to objavio.
Mnogi ovo vreme zovu teskim,i nikada nije lako odvojiti se od novca,ali moram reci da je ova suma smesno mala u odnosu na ono sto svi dobijamo-priliku da ucestvujemo u jednom izuzetnom projektu kakav,verujem,nije do sad vidjen kod nas.
Objavljujemo prvu knjigu,zbirku radova,ljudi koji se skoro i ne poznaju i koje jedino veze dobra dusa i ljubav prema pisanju.
Dakle,iznos je 4000 dinara.
A,evo i kako cete ga uplatiti.
broj racuna je: 180-3201010364670-68
Banka je ALPHA BANKA
Kako mi je sluzbenik banke rekao,dovoljno je samo da izdiktirate broj racuna i iznos koji uplacujete,kao i svoje ime,prezime.
Ja cu videti ko je i koliko uplatio na izvodu,vec sutradan.
Mislim da nece biti potrebno,ali ako bude,moje ime je DALIBOR MAKSIMOVIC. Ako se desi da banka trazi i ime vlasnika racuna.
Moj telefon je 060 0 342 424 ,budite slobodni da se javite,pozivom ili porukom,ako bude bilo kakvih nejasnoca.
Obavezno recite sluzbeniku banke da zelite da budete sigurni da vlasnik racuna ima informaciju ko je uplatilac. To napominjem,jer nemam poverenja ni u banke ni u njihove sluzbenike...probajte da budete preduzetnik u Srbiji nedelju dana,pa cete videti kakve su sve gluposti kadri u bankama da vam naprave...
Zeleo sam da se uplate vrse u Posti,ali na njihovim racunima nemamo nacin da izvodom potvrdimo ko je zaista uplatio.
Druga opcija ostala je Alpha banka jer ima najvise filijala sirom nase lepe i napacene zemlje.
Uplatu mozete izvrsiti i u bilo kojoj drugoj banci,ali cete imati i trosak transfera,a ne znamo koliko on moze da iznosi.
Oprostite mi na duzini posta,zeleo sam da sve bude jasno.
Pozdrav svima!
P.S.
Stampanje knjige je zakazano za 15 novembar. Potrebno je da se sve uplate izvrse do 12 novembra. Radi bolje informisanosti,molim Vas da po izvrsenoj uplati,to potvrdite komentarom na ovoj stranici.
Nema nacina,stvori se nacin... Nema prilike,pojavi se prilika... Danas izgleda nemoguce...sutra je potpuno dostizno. Kada covek ume da zeli nista nije neostvarivo.