Ogrnuo sam sebe
u svaku tvoju stvarnost
stao tako blizu
da mi je sav vazduh
tvoj dah
i ceo horizont
tvoje oči...

Obojio sam nebo
u oba tvoja oka
naslikao sunce
blještavilom tvoga osmeha
pazeći strogo
da na sliku ne kapnem
i neku boju noći.

I na kraju
zgužvao sve i bacio u prašinu
kao pesnik koji 
pravi skicu na salveti...

Uplašen i nem.

Možda takva ljubav
i ne sme da postoji
na ovoj planeti...