U oblaku
ovog sivog dana
ja zatvorim oci
i vidim boje...



Kao da si juce jos
zakoracila smelo
otvorivsi
tako malena i nejaka
ta velika staklena vrata
kafea...


A ja sam tek
godinama kasnije
saznao
da si tako malena i slatka
kroz ta velika
i staklena vrata
pravo 
u moju dusu usla.

Nema tog kafea
vec danima
mesecima i godinama
ni nas tu nema...


Tu sam samo ja
i tu je moja dusa
koja vazdan
neke stare pesme slusa.

I zatvorim oci
u oblaku 
nekog sivog dana
zatvorim oci
i gledam-boje!

Ali,
nista nije
zeleno tako
kao oci tvoje...