Ponekad se skupiš
u neku tišinu
i slušaš kako svira
neka pesma draga...

I pustiš da sve ide
nekuda
dovraga...

Jer i Dunavom
proteknu mnoge vode
i sve
ceo život ode
bez traga
nekuda dovraga.

Ponekad se skupiš
u neku tišinu
i slušaš kako svira
neka pesma draga.

I sve ode...

Dovraga.