Ali to cu,opet,biti ja
To cu te ja voleti.
I doci ce ti neko
Da te mazi
Da ti tepa
Da te grli,ljubi,sapuce
Da te svojom zove…
To u,opet,uvek biti ja
Da te mazim
Da ti tepam
Da te grlim,ljubim,sapucem
Jedino necu
Jedino ne smem
Svojom da te zovem.
Drugi ce doci
I ti ces biti njegova
Ali ako te voli
To cu te opet voleti ja
Uvek ja…
Ako nesto ide,ide…ne vredi se muciti.
Dvoje se mogu sresti i zavoleti,ali samo onda kada to dodje iznutra,samo od sebe.
I bilo ih je,nije da nije…cak i previse devojaka se motalo oko mene.
A ja sam uvek bio zacudjen.
Pa nisam ni bogat ni prelep,sasvim normalan,mislim…
Ali eto,u meni su uvek videli mnogo vise nego sto sam sam bio spreman da priznam.
I odbijao sam…trazio dalje.
Tu se negde stvorila i Ona.Sa recima da me voli,da sam njen zivot,da hoce da se uda za mene…uf!
Nije mi to trebalo.
Kao sa mnogim drugima,cinio sam sve da je oteram od sebe,u svojoj skromnosti,nadao se da gresi,da zasluzuje bolje od mene…I da je negde ceka mnogo bolji zivot.
I uspeo sam…otisla je.
Naravno,pocela odmah da nedostaje,ali tvrdog sam srca,utesio sam se drugima.
I prodjose dani.
Ne znam kuda…
I opet Ona.
Nisam to zeleo,nekako i bezao od nje…ali uvek je bila tu.
Kada smo se,najzad,ponovo poljubili i proveli noc zajedno,to je bilo kao da se nikada nismo ni rastajali.
I stvarno…moje je zagrljaj bio samo za nju,njene su me usne milovale najlepse…
A koliko je samo jeda bilo u njoj!
Nisam nikada sreo nekoga kome je ljubav bila potrebnija!
Kao kazna za sve sto je drugima radila…
Rekla je da sam kriv sto sam probudio ljubav u njoj,jer je tako bila snazna pre…
A ja sam slegao ramenima,zbunjen.
Mozda je i bila u pravu.
Tako joj je bilo lepo,onda kada je mutila razum mnogima.
Sada…nisam siguran da je potpuna bez mene.
I ne znam da li sam svoj kada nije tu.
Jos nismo zajedno…
Ona spava u nekom drugom krevetu.
I nedostajem joj.
Ma koliko jaka bila.
I nedostaje mi.
Ma koliko sam ogrubeo i navikao da budem sam…
I vise nista nije isto.
Sada je neprirodno da se budi bez mene.
Potreban sam joj.
I naravno,neko ce se zapitati,zasto ne gledam sebe i ono sto je potrebno meni…
Ali ne mogu.
Toliko prica o ljubavi…
Slagao bih sebe,kada ne bih bio tamo gde sam potreban.
Sav moj smisao,ostao je tamo gde ona spava…
Ratnici straha,mrznje i zla
Spavaju u mraku proslosti
novi ratnici opsedaju grad
tiho,u parovima
sunjaju se…
I osvajaju srca onih koje vole!
Najtisi sapat
Najtopliji dodir
I najsladja ceznja…
Sjajno sunce
Kisa zvezda padalica
I sanjivi mesec…
Rumenilo zore
Tisina veceri
Nista ne ostavlja bez daha
Nista ne dotice
I niko i nista
Nije tako lepo
Kao gledati tebe dok spavas
Koliko je veliki krevet
Kada ga dele dvoje koji se ne vole?
I koliko dug dan
Kada ga dvoje zagrljajem na pola ne podele…
Strahovito prazan!
Vecno dug!
Ali ta vecnost
Ni izdaleka nije lepa
Kao onda kada se dvoje vole
I od jednog kreveta nacine rajski vrt
Od jednog dana sazdaju vek…
To je vecnost…
Ni kada si me ljubila
Govorila da volis,jako,bezumno!
Ni kada si mi saputala da sam tvoj zivot
Niti onda kada si bila spremna da napustis sve,
zbog samo jednog mog poljupca razna cuda pravila
Nikada!
Nikada me nisi tako dirnula
Kao onda kada me je jedna tvoja suza udavila.
Boli me tvoja samoca...
Moje srce se istrosilo
Dok sam pisao tvoje ime
Po stranicama secanja.
Vise ne mogu napisati da te volim
cak ni da mi nedostajes.
Srce je prazno.
I sada mogu da te volim,
ali samo napamet
po secanju.
Eto sta ostane od ljubavi
par redova,davno napisanih
i prazno srce
toliko prazno
da se vise ne moze napisati ni jedan red,
cak ni ono najsladje
“volim te”.
Mozda
mozda je ostalo na dnu srca
sasvim malo na dnu
ljubavi taman za tri tacke...
A ipak izgleda
da mogu staviti samo jednu.
Jedna tacka za kraj pesme
Tacka za kraj
Ljubavi
.
Ne...nije ovo najava stvarne zelje da prestanem.
Posle one poplave najava odlazaka sa bloga,mnogih koje ovde smatramo vrednim,
dogodilo se nesto zaista neobicno.
Vec drugi dan se pojavljuje mnostvo sjajnih tekstova,sto do starih blogera,i od nekoliko novih.
Citam i naprosto se gusim od zadovoljstva.
Nekoliko lepih pesama,par ljubavnih svedocanstava,sjajne price,humor...
Kao da je kreativnost probudjena kod svih.
Cak se sada i stidim da objavim nesto.
Iskreno,nikada nisam previse lepo mislio o onome sto pisem.
To je,oduvek,bio moj nacin da smirim misli,ili da ponovim neko zadovoljstvo koje sam imao,da ga sacuvam na hartiji za neko vreme kada mi bude potrebno podsecanje na lepotu...
Mnogi su me hvalili ovde,na cemu sam im neizmerno zahvalan.
Drago mi je da je toliko vas naslo nesto lepo u redovima koje pisem.
Sada,moram priznati,ako sam ikome zvucao dobro i vredno...pogledajte koliko se lepih stihova sada ovde mogu procitati!
Koliko zrelosti u malim devojcicama,pa nekakve nestvarno lepe Ufotvorine,
nepoznatog majstora...
Siljka me odusevljava poslednjim tekstovima...cuvao sam se da ne nabrajam.
Da mi ne bi zamerili,necu nikoga ni da pominjem.
Ne znam sta se sve ovde moglo procitati nekada...ovo sto danas citam je sjajno.
I nadam se da ce jos dugo trajati.
Tek...izgubio sam zelju da pisem.
Uzivam u citanju!
Carobne noci,ozvezdane
Cak i kad magla sakrije nebo…
Kao kad…
Ona nasloni glavu na moje rame
Kao kad…
Mi sapuce najneznije reci
Kao kad
Posle dugo vremena sedne pored mene
Kaze
“napisi mi pesmu!”
A ja zazmurim
I osmehnem najlepsim osmehom koji imam
Ne,ne mogu ti vise nista napisati…
Kad si tu
Ne moram te zamisljati
Ljubav ne mora biti pesma
Kada te mogu dodirnuti.
Kazes mi da sam te naucio
Kako je moguce,u jednom danu
Srusiti citav jedan svet
A odmah potom
U jednom trenutku,kao u sanu
Sagraditi jos jedan bolji,nalik na rajski cvet
To je ljubav!
Kazes mi…
A ne znas da si me tome naucila ti.
Nema vise pesama,vise ni jedna,ludo
Nema mesta vise nicemu
Kada se dogodi Bozicno cudo!
Onaj kratak trenutak vecnosti
Kada ti oci zasijaju milionima zvezdica
Kada se nasmejes
Radosno kao dete
Pljeskas dlanovima
Zadivljena predstavom na nebu…
I da zivim jos 1000 godina
Da napisem jos milion reci
Cak ni tada necu moci
Objasniti sebi
Tebe
I radost koju vidim
Kada nebo zapara najlepsi vatromet koji sam video…
Ni sav sjaj zvezdanog neba
Ne moze se porediti
Sa vatrometom tvoje duse.
Nemoj nikada prestati da me cinis srecnim!
Tek onako
samo sam
hteo...
da se zahvalim svakom ko je odvajao vreme da procita moje postove
hvala na lepim komentarima
hvala na zadovoljstvu koje osecam kada vas citam
znate koji ste
Osecamo se!
I hvala svakom koje usao na ovaj post...
znaci,znatizeljni se sta sam napisao ;-)
Srecan Bozic svima
I sam sam se zalio da dugo nemam osecaj novogodisnje euforije.
Bozic je nesto drugo...usudite se da zelite.
Neko ce pogledati na vas i vasu zelju...
Cuda se dogadjaju
nase vreme-vreme velikih promena
istorijskih
padaju imperije,ruse blokovi
novi svetski poredak,ratovi…
I sve tako i od toga vise
A ja ,sta sam ja radio
dok istorija price pise?
Pa prosto!
Samo tebe sam voleo…
Ne!
Ni nezno “volim te”
Niti razmazeno “trebas mi”
Pa ni lazno “sreco moja”
Narocito ne:
Kuco,maco,pilence,sudbino,jedini,voljeni…
Ni hiljade najneznijih reci
Ni stotine poljubaca
Ni jedna zakletva…
Nista
Bas nista
Nije tako iskreno
tako slatko
I tako istinito…
Kao tiho:
NEDOSTAJES MI!
Danas sam tuzan...
Onako.
Tek tako...
Zbog one koja je htela da prespava praznike
"jer su svi srecni sa svojim porodicama i ljubavima,a ona usamljena i tuzna"
I zbog one koju je tako lako voleti
a ona "ne voli da odlucuje"
Kao da je ljubav stvar odluke...
Zbog svih onih koji sanjaju ljubav
A plase se da zakorace napred..u prazninu
kao da ljubav nije predavanje.
Zbog svih koji su usamljeni,uvredjeni,tuzni...
I vole da citaju
vole da pisu
a plase se da zive...
Zbog svih nas
sto tumaramo svetom,trazeci se
a tako se tesko nalazimo.
Zivot me odnosi dalje novim ljudima,novim pobedama i novim porazima…
Sve je onako kao treba da bude,citav dan.
Svakog minuta tokom 24 casa…ipak ne.
Samo jedan trenutak,samo jedna tacka na liniji zivota,svakoga dana,nije kao ostale,mirne i normalne.
To je onaj trenutak kada pomislim na nju,uvek na nju…I znam da ce biti tako do kraja mog zivota.
Svakoga dana jedan trenutak ce se desiti,momenat kada svaka moja misao,vaduh koji udahnem,otkucaj srca koji me cini zivim…pripadne njoj.
Sreli smo se i voleli,i to je sve.
I to vise ne postoji.
Nestalo je sve osim tog fantomskog trenutka kada nestane sve,sve osim nje.
I tako citavog zivota…znam.
I pisao bih dalje,ali trenutak o kome govorim je nestao.
Nista u meni nije ostalo,osim reci koje nista ne znace.
Zivot tece dalje,napred ka jos neotkrivenim planetama,a ipak se nadam da cu u lutanju ponovo otkriti planetu svog zivota,planetu zelenu i plavu,planetu osuncanu i toplu…
O da si tuzna
Pa da te vedrim najplavljim recima koje imam
Ili bar da si ruzna
Pa da te oslikam najlepsim osmesima…
Nisi ni glupa
Ni prazna
Pa da ti u ocima stvaram iskrice koje sve razumeju…
Ti si bas takva kakva si
Pomalo setna
Ali sa najlepsim osmehom
Koje lepo lice ume da nosi…
I uglavnom sretna
Jer nemas nista
Sto nemire stvara i donosi
Kazi mi onda
Kazi kako sada
Neko
Neko bas ovakav kakav sam ja
Da napise jos nesto
Nekome kao sto si ti?




