Kada bih nesto umro
nestala bi sa mnom
sva ona lepa i rumena jutra
Dunav bi zastao bez mog pogleda
i jutarnjeg osmeha
nestalo bi svako sutra
svaka nada i svako dobro sto ceka da dodje...
Nestali bi sa mnom
prvi moji poljupci
prve ceznje
rastanci
rastopile bi se sve tuge
i sva ona slatka mastanja.
Ostale bi sve one pesme
one lepe pesme
koje nisam stigao ocutati
sve usne koje nisam stigao poljubiti
i one lepe oci,koje nisam stigao pogledati...
Nestalo bi tada
sve ono sto je bilo u meni
svako secanje
svaki dan sto je prosao
i narocito
one lepe duge noci
noci kada sam ljubio
sakrivajuci se od meseca
iznad usnulog Dunava
sapucuci o vecnosti...
I sutra bi nestalo
ono lepo sutra
u kojem sam hteo
da docekam zoru
na nekoj planini
drzeci je za ruku
osecajuci vecnost
o kojoj sam toliko pricao
sutra u kom sam hteo
da kazem "volim te"
svakom kome nisam stigao
ono lepo sutra
od kog sam uvek okretao novi list
koje sam cekao sa osmehom
verom
da ce biti lepse nego bilo koje do sada
Mnogo bi toga nestalo.
Necu jos da umirem.
Niceg lepog nema u nepostojanju.
Zivot je najveca radost i slava Vaseljene!





02/10/2009, 13:45
Malo je reci-Prelepo.
02/10/2009, 13:58
zar ne reče jednom negde da je ključna reč nedostajanje...
;)))
02/10/2009, 14:01
unajedina...hvala sto si navratil,hvala i na lepom komentaru...
02/10/2009, 14:03
suky,vidim da me pazljivo pratis i proucavas ;-)
"nedostajes" je najljubavnija rec na svetu,mnogo snaznija od "volim te"
pritom nisam mislio na moje fizicko nestajanje ;-)
02/10/2009, 14:05
"Necu jos da umirem"-ovo zvuci tako sigurno da si me cak na momenat ubijedio da mi odlucujemo kad ce se to desiti...
02/10/2009, 14:11
grlice,nego kako nego odlucujemo.
Svakoga dana,kako cemo,ali i koliko cemo ziveti.
02/10/2009, 14:13
naravno da te pratim, zar sumnjaš... ako ne komentarišem to ne znači da te redovno ne čitam...
pa to da nekog nema uošte bilo bi vrh nedostajanja, zar ne?
02/10/2009, 14:16
Sjajno!!!
02/10/2009, 14:16
nepostostojanje nije isto sto i nedostajanje.
Nije isto kada nam neko nedostaje,ali postoji,kao sto postoji sansa da se ponovo sretnemo...i kada nam neko nedostaje...ali vise ne postoji,pa nema sanse ni da se ikada vidimo.
tamo gde prestane nada,i osecaj nedostajanja izmeni svoj oblik.
02/10/2009, 14:19
otišao si predaleko...
ovo o čemu si pričao je predpostavka da nema ničeg posle smrti. pa sve nestaje.
ako dozvoljavaš...
u šta ti veruješ, ima ili nema ničeg posle smrti?
02/10/2009, 14:27
Zivot je Boziji dar! Ili prirode! Traba ziveti u ovom SADA ...
02/10/2009, 14:27
Niko ne umire.
Tamo gde smo MI - nema smrti.
Pocetak je kada smo se rodili, a kraja nema.
02/10/2009, 14:56
suky,bila bi to duga prica...
Ima neceg posle nase bioloske smrti.
Ali,nema svrhe o tome mastati...za svesni deo naseg bica,smrt jeste kraj.
Ali,ono sto smo mi,to nikada ne umire.
02/10/2009, 15:10
ovo mi je baš nejasno...
šta umire a šta ne umire?
nisi vernik?
02/10/2009, 15:21
Svako je vernik...
02/10/2009, 15:42
Vuce,
ovo je jako lepo napisano.
Sa dozom romantike. Vidi se da ti je ljubav uvek na prvom mestu. Tako i treba da ostane, i onda NIKADA neces umreti.
Barem u srcima drugih ne.
Pozdrav
***
02/10/2009, 15:44
behappy,hvala...
Bez ljubavi,ne bi ni nas bilo.
02/10/2009, 16:09
Jedna od tvojih najjačih pesama! Stavljam poseban znakić pored nje :)
02/10/2009, 16:15
Skupljaj u arhivu ;-)
Ti ces da biras najlepse...
02/10/2009, 18:50
Lepa pesma, a najlepši zaključak :)
03/10/2009, 01:14
I nemoj da ti to padne vise na pamet, bar za sto godina.
:))