[ Generalna
]
17 Jul, 2009 09:35
Biti ziv na ovoj planeti,imati razum,zeleti…to je ogromna privilegija.
Jeste li je svesni?
Koliko nas,zaista,zna sta zeli i kako zeli da upotrebi neslucene mogucnosti svog bica?
Jako malo,verujem.
Svet je ogromna pozornica i mi se sudaramo sa tudjim zeljama i stremljenjima.
Nekome smo cilj,ili bar sredstvo za ostvarenje neke zelje,drugima smetamo,a treci jednostavno ne obracaju paznju na nas…nismo im na putu.
Zato i ne verujem u sudbinu.
Ne kao unapred odredjen splet dogadjaja na koji nemamo nikakav uticaj.
Istina je da mozemo sve sto pozelimo. Ako znamo da zelimo,jer i to je vestina koje mnogi nisu svesni. I to je jedina sudbina koju priznajem:ono sto zelimo i nacina na koji reagujemo na tudje zelje…
Nista vise od toga.
Sudbina,kako je mi vidimo,u stvari je samo splet zelja i htenja. Osim ovog sveta,koji gledamo svojim ocima,postoji i jedan duhovni,u kome se sudaraju misli,zelje,htenja…rezultat tih kretanja odrazava se u ovoj dimenziji koju nazivamo svojim svetom. Jaca zelja,gotovo uvek,odnosi prevagu nad onim slabijom.
I tako,sasvim jednostavno,ja sam sebi objasnio kako funkcionise nas svet..
Jedina zelja koju mogu da zamislim jeste da zivim mirno,zadovoljno i srecno… I to nije tesko postici. Coveku zaista malo treba da sebi napravi svet kakav zeli,da se okruzi osobama koje voli i da nastavi da zivi,mirno i srecno. Ali,onda,shvati da se citav okolni svet nalazi u kretanju koje je naklonjeno tome da mu pomuti srecu i mir. I borba mora trajati dalje,jer mi izgleda da je smrt jedino trajno stanje zivota. Ili borba.
Uvek iznova i iznova,svakog jutra…
Ako medju vama ima onih koji se osecaju neispunjeno,neprilagodjeno…
Ako ima vas koji ste svesni svoje inteligencije,vrednosti,a mislite da se ne nalazite tamo gde zasluzujete…
Ako mislite da sve svoje sposobnost niste upotrebili onoliko koliko mozete i da mozete jos mnogo…
Pomislite da niste sami.
Da mozete sve sto pozelite.
I da nikada ne treba da prestanete to da radite.
Nije kasno.
U stvari,pravo vreme je.
Da pokazete svetu koliko vredite i mozete.
Da ste bolji od onih koji su vam se smejali.
Da imate vise duha,sarma i posebnosti…
I da nikome ne treba da se izvinjavate zbog toga.
Zavrsite davno zapoceti fakultet.
Naucite jezike.
Zaradite novac,ali samo da bi njime obisli svet...
Napisite roman.
Izdajte knjigu poezije.
Ponovo se zaljubite…
Jeste li je svesni?
Koliko nas,zaista,zna sta zeli i kako zeli da upotrebi neslucene mogucnosti svog bica?
Jako malo,verujem.
Svet je ogromna pozornica i mi se sudaramo sa tudjim zeljama i stremljenjima.
Nekome smo cilj,ili bar sredstvo za ostvarenje neke zelje,drugima smetamo,a treci jednostavno ne obracaju paznju na nas…nismo im na putu.
Zato i ne verujem u sudbinu.
Ne kao unapred odredjen splet dogadjaja na koji nemamo nikakav uticaj.
Istina je da mozemo sve sto pozelimo. Ako znamo da zelimo,jer i to je vestina koje mnogi nisu svesni. I to je jedina sudbina koju priznajem:ono sto zelimo i nacina na koji reagujemo na tudje zelje…
Nista vise od toga.
Sudbina,kako je mi vidimo,u stvari je samo splet zelja i htenja. Osim ovog sveta,koji gledamo svojim ocima,postoji i jedan duhovni,u kome se sudaraju misli,zelje,htenja…rezultat tih kretanja odrazava se u ovoj dimenziji koju nazivamo svojim svetom. Jaca zelja,gotovo uvek,odnosi prevagu nad onim slabijom.
I tako,sasvim jednostavno,ja sam sebi objasnio kako funkcionise nas svet..
Jedina zelja koju mogu da zamislim jeste da zivim mirno,zadovoljno i srecno… I to nije tesko postici. Coveku zaista malo treba da sebi napravi svet kakav zeli,da se okruzi osobama koje voli i da nastavi da zivi,mirno i srecno. Ali,onda,shvati da se citav okolni svet nalazi u kretanju koje je naklonjeno tome da mu pomuti srecu i mir. I borba mora trajati dalje,jer mi izgleda da je smrt jedino trajno stanje zivota. Ili borba.
Uvek iznova i iznova,svakog jutra…
Ako medju vama ima onih koji se osecaju neispunjeno,neprilagodjeno…
Ako ima vas koji ste svesni svoje inteligencije,vrednosti,a mislite da se ne nalazite tamo gde zasluzujete…
Ako mislite da sve svoje sposobnost niste upotrebili onoliko koliko mozete i da mozete jos mnogo…
Pomislite da niste sami.
Da mozete sve sto pozelite.
I da nikada ne treba da prestanete to da radite.
Nije kasno.
U stvari,pravo vreme je.
Da pokazete svetu koliko vredite i mozete.
Da ste bolji od onih koji su vam se smejali.
Da imate vise duha,sarma i posebnosti…
I da nikome ne treba da se izvinjavate zbog toga.
Zavrsite davno zapoceti fakultet.
Naucite jezike.
Zaradite novac,ali samo da bi njime obisli svet...
Napisite roman.
Izdajte knjigu poezije.
Ponovo se zaljubite…





08/11/2007, 12:02
tekst je vrlo ohrabrujući, jedino nisam sigurna u ovo "privilegija".
Prijatno!
08/11/2007, 12:40
''Ako ima vas koji ste svesni svoje inteligencije,vrednosti,a mislite da se ne nalazite tamo gde zasluzujete… ''
Oni koji su zaista svesni svoje inteligencije i svojih vrednosti, nemaju nikakvu potrebu da pomisle, a kamoli da razmisljaju da li se nalaze ili ne nalaze tamo gde zasluzuju.
''Da pokazete svetu koliko vredite i mozete. Da ste bolji od onih koji su vam se smejali.''
Oni koji se smeju, to rade zato sto ne razumeju, a smeh ili podsmeh im je odbrambena reakcija. Nema sta tu da im se pokazuje ko je bolji. to je samo suludo gubljenje vremena. Ne treba svetu pokazivati koliko vredite i mozete, od toga se ne dobija nista, vec sebi to treba pokazati - da vredite.
Naravno, dva bitna faktora u celoj ovoj prici su: parametri na osnovu kojih se procenjuje ko koliko vredi i moze; i ko odredjuje i postavlja te parametre.
08/11/2007, 12:49
@zaoduh-ovo nije racionalno-logicni tekst,odnosno nije samo to.
Namera mu je da ohrabri i osnazi one koji su klonuli duhom.
Rasclanjavanjem cinioca nekog teksta i njihovom detaljnom analizom ne mozemo uvek doci do pravog smisla.
Inteligencija,na zalost,nije dovoljna da bi neko,samim njenim postojanjem,sebi obezbedio "mesto koje zeli".
Sto se zivota tice,svako ima svoj licni osecaj vrednosti i svoju rang listu zeljenih prioriteta u zivotu.
Posto zivimo u svetu drugih,pored licnog vrednovanja,ume da prija i kada obezbedimo svoju vrednost u ocima drugih.
istina je,kao i uvek,na sredini.
08/11/2007, 12:50
Jedina zelja koju mogu da zamislim jeste da zivim mirno,zadovoljno i srecno…
malo li je?
naravno da dosta toga zavisi od nas i toga da li znamo shta zhelimo, da li smo sposobni da to definishemo, i shta smo spremni da uradimo da bi to toga stigli...
08/11/2007, 13:23
''Rasclanjavanjem cinioca nekog teksta i njihovom detaljnom analizom ne mozemo uvek doci do pravog smisla.''
Ovo je tacno, ali nije poenta samo rasclaniti i analizirati, vec posle toga treba uraditi sintezu svega analiziranog...tek onda se smisao pojavljuje. Zapadna misao od sredine 18.veka je okrenuta iskljucivo ka analizi, a sinteza je bacena u 102-gi plan.
''Inteligencija,na zalost,nije dovoljna da bi neko,samim njenim postojanjem,sebi obezbedio "mesto koje zeli".''
Nije, ukoliko se kreces u okvirima koje ti je postavila ova nasa realnost.
''Namera mu je da ohrabri i osnazi one koji su klonuli duhom.''
Ne mozes nekog ohrabrivati i snaziti tekstom koji se tice samo covekove povrsine/spoljasnjosti/licnosti.
Tacnije, mozes, ali to nece imati nikakvog efekta.
''Sto se zivota tice,svako ima svoj licni osecaj vrednosti i svoju rang listu zeljenih prioriteta u zivotu.''
Ali je pitanje na osnovu cega su bazirani licni osecaj vrednosti i rang lista prioriteta u zivotu? Da li na osnovu licnog iskustva/oseta/osecanja ili na osnovu tabele koju nam je postavio zivot, pa se mi u toj tabeli snalazimo i trazimo...na kojim smo vrednostima...gde nam je mesto.
''Posto zivimo u svetu drugih,pored licnog vrednovanja,ume da prija i kada obezbedimo svoju vrednost u ocima drugih.''
Ume da prija, ali apsolutno nema nikakvog znacaja za nas. Ako pridajes znacaja tome kako ces vredeti u ocima drugih...nikada neces zaista vredeti.
I ko od drugih procenjuje da li ti vredis? Da li bi smatrao/la da vredis, ukoliko bi u ocima stotina bio/la neprocenjivo vredan, a u ocima onih do cijeg ti je misljenja stalo ne vredis ni pisljiva zrna boba?
''istina je,kao i uvek,na sredini.''
Istina.
P.S. al' sam ga rasclanio....sorry...patolosko stanje jednog od mojih JA.
08/11/2007, 18:30
"Biti ziv na ovoj planeti,imati razum,zeleti…to je ogromna privilegija" slazem se......hvala,hvala,hvala i hvala na ovome,jer mi je puno znacilo....ljub :**
17/07/2009, 09:48
?
17/07/2009, 09:58
Sanjarenja-?!
Ponovio sam stari post,da podsetim nekoga....
17/07/2009, 10:07
Lepo. Znaš da sve vidim. Ali pošto te nema kod mene (ne pravdaj se zauzetošću, moliću lepo) jedini komentar moglo je biti "?" I ostaje, do daljnjeg.
17/07/2009, 10:16
Hvala za ohrabrenje, svima nam je nekad potrebno!
17/07/2009, 10:37
ja još uvek mislim isto.
a garant sam drukčija nego prilikom pisanja prvog komentara... ako ništa drugo, bar sam mladja!
Prijatno!
17/07/2009, 10:39
Kad nam je loše krivimo sudbinu, kad je dobro ne sećamo je se.
Mogu da branim tvoj tekst i da ga napadam:)
Mnoge stvari u životu možeš postići, ali mnoge ne.
Nekima jednostavno nešto nije dato.
Borac sam, mnoge sam bitke dobila, ali sam morala i poražena da sagnem glavu... Ne možeš uvek dobiti, jer uvek neko mora da izgubi.
Relativna je sreća, neko je nosi u sebi radujući se svakoj i najmanjoj stvari, neko nosi večito nezadovoljstvo tražeći uvek nešto drugo.
Neko ima mnogo, neko malo, ne mislim na materjalnu stranu života.
Jednom sa rekla nekom obesnom koji je mislio da je nesrećan: prošetaj kroz sud, ili bolnice, videćeš šta je nesreća....
Neko je nesrećan što nema najnoviji model kola, neko što ne može da hoda...
neko je nezadovoljan smeštajem u hotelu sa 5 zvezdica, neko se raduje klupi na proplanku...
Neko se budi grcajući u suzama, nekog probudi vlastiti smeh
I sve je prolazno... i život
Neko nema hrabrosti da zagrize u njega...
17/07/2009, 11:08
Ovaj teks me svojom tematikom podseca na fabulu iz filma Matrix. "Ko smo mi? Da li smo svesni svog postojanja, nase unutrasnjosti i duhovne snage?" I sve su to najvaznija pitanja ljudskog bivstvovanja.
Ziveo sam tako, vrednovao sebe, svaki dan ispunjavao svoje bice srecom i istrazivao svoju unutrasnju snagu i intelekt. Gradio sam si dobar temelj na kome sam stajao kao stabilna licnost sa jakim karakterom. I sta se onda desilo? Zaljubio sam se! Prevideo sam kljucnu stvar, a to je bila ljubav koja mi je razrusila sve sto sam godinama gradio. I sada moram sve ispocetka. Ljubav je jedina stvar koja isponjava sve zivotne potrebe i cini nas superiornima kako u drustvenom tako i u duhovnom zivotu.
17/07/2009, 12:18
Lep i poucan tekst.
Naravno, svako ima drugaciji pogled na svet. Tvoj mi se dopada.
Pozdrav
***
17/07/2009, 13:18
ma jesi li ti to postao neki guru, vučino?
;)))
popzdravljam te...
17/07/2009, 15:07
Ne slazem se bas sa svime sto si rekao, ne zato sto mozda nije tacno, nego jednostavno zato sto svi mi upadamo u razne zivotne situacije i onda se cak i vera u nesto zacas preokrene.
Jedino sto sigurno znam jeste da bi vredeli drugima moramo prvo vredeti sebi.
Ne dokazivati, nego znati da vredimo.
I jos jedna bitna stvar, da bi verovali ljudima moramo nastupati iskreno.
Ako mi foliramo, koliko god se taj neko lomio oko nas i bio iskren mi mu necemo verovati, pouceni svojim iskustvom zar ne?
Vecina to ne cini, a onda su im drugi krivi za sve u zivotu.
17/07/2009, 18:26
Auh , ala ovde ima da se cita...
Meni se dopada da pojedinim "slucajevima" povremeno malo natrljam nos...hehehe - pa sad , gde mu onda ja dodjem u poretku stvari - ne znam , ali se u svakom slucaju posle osecam mnooogo dobro...Pozzic!
23/07/2009, 08:45
sudbina je svakome zapisana,definitivno,ali,uvijek imas mogucnost izbora,dva puta.koji izaberes,u njemu jesi.zato uvijek,pred neku odluku,zamoli Boga da ti pokaze pravi put.cisto srce,ljubav,pozitivne misli,sjajan su preduslov za uspjeh,a ti to njegujes i mora ti se dobrim vratiti tvoje dobro.pozdrav
23/07/2009, 09:06
Hvala ti ,draga Dano...radujes me,kao i uvek.
23/07/2009, 12:16
Time je moja radost jos veca.kad radost dijelimo,ona se umnozava