Stereotipi...po Vujakliji-uvek isti,uobicajen.

 

Pisu nesrecni ljudi...pisu pesme,pisu romane.
Da li je to stereotipno misljenje?
Cesto se smatra da inspiracija dolazi iz teskog zivota,preterane osecajnosti,emotivne oluje
 i ludila...
Narocito inspiracija za poeziju.Ko je jos video da je neko srecan seo i napisao pesmu?
Kada je covek srecan on ne zna sta ce od sebe,gde ce pre,kuda sa sobom.
Olovka i papir mu svakako ne padaju na pamet.
Da li bi svet,da je srecan,ostao bez velikih dela svoje umetnosti?
Da li to sto citamo znaci da smo nesrecni i da trazimo druga u nevolji?
Iskreno,verujem da taj stereotip ne vazi...
 Jako retko srecem pesme koje se odnose na srecnu ljubav.
A jedino u takvu ljubav verujem.

Dogodilo se da je mnogo vas naslo nesto lepo u onome sto pisem.
Nadam se da vam vreme koje potrosite na mene,bude lepo provedenih nekoliko trenutaka...
Danas sam miran i zadovoljan
(i pored onoga sto me boli,fizicke se boli resavaju malim pilulicama :-))
Pa mi se nista i ne pise.
A vi,ako vam je do pisanja...napisite nesto lepo i lagano.
Da uzivamo.
Bola je i onako previse na ovom svetu.