Tvoj me osmeh opio kao vino.


Plesemo kao da zivimo
sapucemo kao da disemo
volimo se kao da nam je poslednje...

I da zivim jos 1000 godina
nikada necu
sresti oci
kao oci tvoje.

Znas...
u dusu me gledas
i golicas
tako da se smesim
osmehom koji nikada nece nestati
jer ti si sreca
koja ce trajati,
taman toliko
koliko  Sunce bude radovalo ovu Planetu.

Da sam ziveo milion godina
da sam imao sve na Svetu
opet nista ne bih imao
da te nisam poljubio
one noci
kada se Vasiona smesila
radosna
i vesela
sto su se nase usne dotakle...