[ Generalna
]
10 Septembar, 2011 12:00
Na svetu nema lepseg prizora od dvoje staraca koji pridrzavaju jedno drugo na vetrovitom prelazu preko ulice...jedna duga,vecita ljubav koja je ostarila sa svojim posednicima.
O,koliko hrabrosti je potrebno voleti samo jednom i samo jednu!
Koliko je tu bilo odricanja i popustanja jedno drugome...koliko svadja i svadjica,povladjivanja.
Koliko puta su se hrabrili,poveravali.
Koliko puta prepirali ko koga vise voli.
Od prvog pogleda,dodira i poljupca...pa sve do cvrste,koscate ruke,mozda onemocale godinama,ali cvrsto resene da svoju dragu mirno i sigurno prevede preko ulice.
Koliko puta je Ona,srca puna zebnje,cekala Njega.
Sa nekog puta.
Sa nekog slavlja.
Mozda pripitog,ozlojedjenog...
I koliko puta se on izvinjavao,pazeci da je ne povredi.
Dug je zivot.
I jos duza ljubav,kada traje toliko.
I koliko je lepote i postignuca u tom podvigu,biti nekom sve toliko godina.
Cini mi se,nema vece srece od te,poziveti svoj broj godina srecan i spokojan pored svoje velike ljubavi.
I neka tu sliku ulepsa jos i mnostvo glasnih i nemirnih unucica.
Lice srece prepoznatljivo je.
Treba umeti ziveti tako da se ta sreca i dostigne.
Kazu,cak ni Bog ne sudi o Coveku i njegovom zivotu,dok se taj zivot ne svrsi.
Ne ucimo mi citav zivot,kako ziveti.
Ucimo,samo i jedino,kako umreti.
Kako ziveti i poziveti tako da nam kraj obelezi sve ono sto smo u zivotu radili,sebi i drugima.
Samo onaj ko moze sebe pogledati u to strasno ogledalo,konacnog dana,onaj ko sme reci ZIVEO SAM,moze se smatrati srecnim.
I mirno i spokojno sklopiti oci.
Okruzen LJUBAVLJU.
Tako se zivi.
I tako se umire.
Sa ljubavlju...i od ljubavi.
I to je jedini nacin,ispravan nacin,kako ziveti.
Ne kule i gradove.
Stvarati sebi tvrdjave i bastione,omedjene ljubavlju onih koje volimo i koji nas vole.
O,koliko hrabrosti je potrebno voleti samo jednom i samo jednu!
Koliko je tu bilo odricanja i popustanja jedno drugome...koliko svadja i svadjica,povladjivanja.
Koliko puta su se hrabrili,poveravali.
Koliko puta prepirali ko koga vise voli.
Od prvog pogleda,dodira i poljupca...pa sve do cvrste,koscate ruke,mozda onemocale godinama,ali cvrsto resene da svoju dragu mirno i sigurno prevede preko ulice.
Koliko puta je Ona,srca puna zebnje,cekala Njega.
Sa nekog puta.
Sa nekog slavlja.
Mozda pripitog,ozlojedjenog...
I koliko puta se on izvinjavao,pazeci da je ne povredi.
Dug je zivot.
I jos duza ljubav,kada traje toliko.
I koliko je lepote i postignuca u tom podvigu,biti nekom sve toliko godina.
Cini mi se,nema vece srece od te,poziveti svoj broj godina srecan i spokojan pored svoje velike ljubavi.
I neka tu sliku ulepsa jos i mnostvo glasnih i nemirnih unucica.
Lice srece prepoznatljivo je.
Treba umeti ziveti tako da se ta sreca i dostigne.
Kazu,cak ni Bog ne sudi o Coveku i njegovom zivotu,dok se taj zivot ne svrsi.
Ne ucimo mi citav zivot,kako ziveti.
Ucimo,samo i jedino,kako umreti.
Kako ziveti i poziveti tako da nam kraj obelezi sve ono sto smo u zivotu radili,sebi i drugima.
Samo onaj ko moze sebe pogledati u to strasno ogledalo,konacnog dana,onaj ko sme reci ZIVEO SAM,moze se smatrati srecnim.
I mirno i spokojno sklopiti oci.
Okruzen LJUBAVLJU.
Tako se zivi.
I tako se umire.
Sa ljubavlju...i od ljubavi.
I to je jedini nacin,ispravan nacin,kako ziveti.
Ne kule i gradove.
Stvarati sebi tvrdjave i bastione,omedjene ljubavlju onih koje volimo i koji nas vole.





09/09/2011, 18:39
Sviđa mi se poruka koju šalješ svim svojim postovima i komentarima. Poruka ljubavi, prave, realne, večne.
Moji roditelji su proslavili zlatnu svadbu. Našla sam staru, požutelu crno-belu fotografiju (nareckanu okolo), skenirala i uvećala, uramila i poklonila im. Ni jedan ih nije tako obradovao i izazvao suzu.
Pozdrav!
09/09/2011, 18:43
Prelepa priča i poruka. Neka se množi u stvarnosti.
09/09/2011, 19:08
Pa, zaslužio si nešto...sutra :))
09/09/2011, 19:21
razmisljanka,pisem ovde vec jako dugo.
I rastao sam sa tim pisanjem.
Pisao sam o ljubavi,romanticnoj i nevinoj.
Pisao o osvajackoj i zavodnickoj.
Sad dodje vreme da pisem i pevam o ljubavi tihoh i postojanoj,onoj koja traje.
Oduvek,u meni je sve sazdano od ljubavi.
I sto sam stariji uvidjam da sam dobar put odabrao.
Pozdrav!
09/09/2011, 19:22
Biljanak,hvala na lepoj zelji...
Pozdrav!
09/09/2011, 19:22
sanjarenja,sutra je dugo vremena...kako sad mirno da spavam?
Toliko puta si me ovde obradovala da ne smem ni da zamislim o cemu se radi
09/09/2011, 19:29
E isti ovakav post napisaces za jedno 50 god, ali ces onda znati sve sto si sada napisao:))))
09/09/2011, 20:02
Ne brini, bićeš u dobrom društvu! Mislim da će ti neki delovi biti iznenađenje.
09/09/2011, 20:03
Uostalom, zašto ne danas? Neka ti bude. Sve za miran san!
09/09/2011, 20:47
Priča me odmrznula i oraspoložila...Puna je ljubavi koje uvek treba...Pozdrav !!!
09/09/2011, 20:48
Kod tebe dodjem da namirisem spokoj i uzivam...
09/09/2011, 23:28
Mislim da svi mi potajno prizeljkujemo upravo takvu ljubav, koju si opisao.
Samo, neki imaju tu srecu i da je spoznaju... Pomalo vam zavidim... ;)
09/09/2011, 23:32
Udahni duboko, i ne boj se vuka... Prelepo o ljubavi, za koju zivim, za koju ginem...
09/09/2011, 23:51
Друже мој стари,читам богатство о којем пишеш,замишљам моје време, све то тако треба да дође и прође....
Прелепо је кад отвориш твој блог и кад прочиташ садржај живота љубави о којој ти Степски пишеш на леп и јединствен начин...
Поздрав
10/09/2011, 12:08
video sam tako nešto, i siguran sam da je to kruna života.
10/09/2011, 12:14
Stepski, čitajući tvoje postove i komentare kod drugih, primećujem dosta sličnosti sa mnom. Poznavao si svoju dragu sedam godina, a godinu dana ste u srećnom braku. Mi smo se poznavali deset godina, a dvadeset tri u srećnom braku. Samo želim da ti kažem da ćete uspeti i dočekati ovo o čemu pišeš ovde. Pozdrav!
10/09/2011, 12:15
Upravo to je ljubav, kad cijeli život, ne samo da voliš nego i poštuješ nekoga, odričeš se, nekada i plačeš, posvađaš se ali uvijek znaš da ćeš je držati za ruku. Samo, današnje vrijeme je takvo da malo ko doživi takvu starost ili, što je možda i teže, jedno umre 10,20 godina prije ovog drugog i preživjelom ostaju uspomene i žal za onim što su mogli doživjeti a nisu stigli
10/09/2011, 12:17
suky...ako negde ima,znaci da je moguce.
Pozdrav!
10/09/2011, 12:18
razmisljanka,nema sumnje da ce biti onako kako treba da bude.
7 godina sam birao svoju srecu ;-)
10/09/2011, 12:18
lonacipoklopac...dug je zivot,svasta moze biti.
Ali,bas zato,treba ziveti kao da nam vecnost vec pripada,dan po dan.
Pozdrav!
10/09/2011, 12:21
krilaandjela...video sam te i video sam tvoju dragu.
I znam da ista srec i tebe ceka.
Zasluzili ste je!
Pozdrav,druze
10/09/2011, 12:28
čuj moguće?! pazi ga sad...
10/09/2011, 12:43
Suky,ja ne sumnjam...ali za one koji ne veruju.
Ako vec negde ima,znaci da ne pricam bajke ;-)
10/09/2011, 13:47
Ljubav je moja religija!
10/09/2011, 13:52
Boki,
Ima mnogo vernika u tvojoj religiji:))
10/09/2011, 15:13
Da ljubav uvijek i u svim trenutcima. Upravo je tu njena snaga. Kad najviše zatreba.
pozdrav
10/09/2011, 15:59
"Da umrem sa rukom na Srcu."
10/09/2011, 16:55
...divno je to,kako ti razmsiljas.Bog ili vec tvoji geni te nadrise pozitivcem.Ako je tako kako ti kazes,da se nadam da cu da dozivim starost sa nekim koga cu da predzavam ili on mene kada prelazimo od sobe do sobe:)) Frome,ili mali Budo,pozitivno i ne slusaj nas koji smo prosli vazdan puta i jos tumaramo k'o zalutali putnici na Titaniku:)
10/09/2011, 18:34
Predivno !!!
10/09/2011, 22:51
Ne učimo mi čitav život kako živeti.Učimo jedino kako umirati-ostala sam bez reči.
Pozdrav moj Stepski!
17/09/2011, 18:34
Najlepše mi je kada vidim par - baku i deku, kako šetaju i ... samo ćute . Jer su za svo to vreme, izgovorili sve . Pored toga, reči više nisu potrebne !
Stvarno, pravi recept !