Pocesto sebe covek zapita sta je smisao zivota...
Nikada se nisam ni usudio da odgovorim na to ludo pitanje.Jednostavno,pitanja koja treba da otkriju velike i sudbinske tajne,upravo su takva jer je i nemoguce na njih dati jedinstven i apsolutan odgovor...
Na kraju,na svetu moze biti istina,tacno onoliko koliko i ljudi koji tragaju za njom.

Mnogo je lakse odgovoriti na pitanje sta je coveku potrebno da bude srecan.


Covek je srecan jedino ako je zdrav.

Naime,to bi bio uslov bez koga je svaki drugi nepotpun.

Drugi i poslednji uslov jeste da se u coveku ostvari svest da nista ne poseduje.

I eto moje tajne.

Od kada otvorimo oci i postanemo svesni sebe i sveta oko nas,uce nas da sticemo,da imamo.
Hrabre nas da cenimo svoje i da svoje nikome ne damo.
Od prvog trenutka kada zaplacemo kada nam neko uzme omiljenu ugracku.

A u meni se snazi ideja da nista ne posedujemo.
Da nikada nismo i da nikada necemo imati nista osim golog zivota i presvetog zdravlja.
Sve ostalo je slepa trka,jurnjava bez cilja i smisla.

Imamo stvari koje su nam potrebne,ali nikada nista nije zaista nase.
Ni nas auto,novac,kuca,posao...
Cak  ni nasa ljubav,ponajmanje ona.
Sve je danas tu,sutra ko zna gde i nikada ne smemo tvrditi da ista posedujemo za citav zivot.
Kada covek shvati da nikada nista zaista ne moze izgubiti,naprosto jer nista i ne poseduje,oslobodice sebe stega svega onog sto sputava slobodan duh da cveta.
Tek tada licni osecaj srece moze osnaziti toliko da ostane nepomucen u svakom trenutku zivota.

I nije to moja ideja.
Razvijena je odsta davno,u skoro svakom filozofskom sistemu.

Ali moramo sam sebi ostaviti na papir podsecanje da sam danas sreo nekoliko ljudi,previse potistenih...zbog gubitka necega sto nikada nije ni imalo sanse da bude njihovo.
A savrseno zdravi i siti tuguju...zaboravivsi sve one koji se grcevito bore za zdravlje svoje i zivot svoj.

Ne bih nikada sebi uskratio sansu da budem srecan,samo zato sto sam izgubio izglede da nesto posedujem.
Teka tako imam sve.