Ponekad
kada stojis sama pod zvezdama
sasvim tiha i sasvim zamisljena
i kada svi odgovori
dobiju samo jedno pitanje
kada zaboli
svaki damar srca
i nista jasno nije
onda kada postoji
Nekog Koga Mnogo Volimo
a opet
neko
bez jasnog Razloga
i jos jasnijeg Smisla 
povredi bezumno
Nekog Koga Mnogo Volimo
zapitas se
sasvim tiho
bez nade u odgovor:
"Istina,gde je?"

Nema te Istine
koja se moze izreci
i nece biti Istina
kad se preko nje moze preci
makar i recima...


Nema nade u kraj
neresivih enigmi Sveta
i nema konacnog odgovora
ni na jedno veliko pitanje...

I nemam nade 
ni u nauke,misli,pronalaske nove...
U mom svetu
jedino Ljubav moze
jedino ona
sme Istinom da se zove!