Da...


Hodio sam nocas po Mesecevoj prasini
nosio me vetar kroz puste predele
bio i na usijanom limenom krovu
i u onom tramvaju
sto ga zovu "zelja"
kao Petar Pan lutao
druzio se sa Zvoncicom
ovom i onom
ronio po najdivnijim okeanima
za noc sam putovao danima...

I ljubio sam tebe
uzavrelu i drhtavu
medenu...
Ispijao ti dahom oci
a srce?
Da iz grudi iskoci...
jos uvek.


Jos uvek je lepo sanjati te!