Eto…pojavila se i ona.
Tesko mi je reci ko je i sta.zapravo,predstavlja u mom zivotu,ali tu je…
Ni sam ne znam koje ime da joj dam,u koji ram da je stavim.
Volim da je drzim za dlan.
Volim da osecam lagane drhtaje njenog dodira,kada i nju nesto dirne.
Volim da slusam pesme sa njom,kao da tek tada ja razumem reci pesama koje su mi tako poznate,a tako nejasne bez nje.
Osvajamo jedno drugo,kao da igramo “monopol”,polje po polje.
A opet,cini mi se,sto je vise poznajem,manje je znam i ispuni me ushicenjem kada osetim kolika se prostranstva jos kriju u njenoj dusi!
I spreman sam dva zivota da potrosim u tom istrazivanju.
Ma koliko mi bio lep svaki trenutak sa njom,svaki ples i ludi provod…tek me tisina i cutanje sa njom umiruje do kraja i cini potpuno ispunjenim.
Mnogo smo isti.
Savrseno jednaki!
I,dok upoznajem tebe,sve sam vise sebi jasniji…
Ivana!


A ovi redovi su bas za tebe.
Ako se veceras vidimo,da ovde procitas sve ono sto cu,opet,zaboraviti da ti kazem.
Lepo spavaj…


P.S.
Svi komentari dobro dosli ;-)