Ta ljubav
tako zestoka
tako krhka
tako nezna
tako beznadezna
ta ljubav lepa kao dan
i ruzna kao vreme
kad je vreme ruzno
ta ljubav tako istinita
ta ljubav tkao lepa
tako srecna
tako radosna
i tako nejaka
sto drhti od straha kao dete od mraka
tako sigurna u svoje moci
ko smiren covek u mrkloj noci
ta ljubav koja je plasila druge
koja ih je terala da govore
koja ih je terala da blede
ta vrebana ljubav
jer smo ih vrebali
gonjena ranjena zgazena dotucena odbacena
zaboravljena
jer smo je gonili ranili zgazili dotukli
odbacili zaboravili
sva ta ljubav
jos tako ziva
i tako osuncana
ljubav je tvoja
ljubav je moja
ono sto je bilo
ono uvek novo
sto se nije promenilo
istinito kao biljka
ustreptalo kao ptica
toplo zivo kao leto
mozemo oboje
otici vratiti se
mozemo zaboraviti
i posle opet zaspati
probuditi se patiti
ostareti opet zaspati
o smrti snevati
probuditi se smesiti smejati
podmladiti se pevati
nasa ljubav ostaje tu
tvrdoglava kao mazga
ziva kao zelja
svirepa kao pamcenje
glupa kao kajanje
nezna kao uspomena
hladna kao mermer
lepa kao dan
kao dete slabasna
smesi nam se nestasno
govori a nista ne kaze
slusam je drhteci strasno
i vicem
vicem zbog sebe
vicem zbog tebe
preklinjem te
zbog tebe zbog sebe zbog svih sto se vole
i sto su se voleli
da vicemo joj
zbog tebe zbog sebe i zbog svih ostalih
koje ne poznajem
ostani tu
ostani gde si
tu gde si nekad bila
ostani ti
ne mici se
ne odlazi
mi sto smo voljeni
mi smo te zaboravili
a ti nas ne zaboravi
samo smo tebe na zemlji imali
ne dovoli da postanemo hladni
mnogo dalje uvek
i bilo gde
javi nam se da si ziva
mnogo kasnije u nekom sumarku
u sumi pamcenja iskrsni
i nama se pridruzi
ruku nam pruzi
i spasi nas.
Tako to radi majstor Jacque...
i nista ne smem da dodam
nista da oduzmem
jedino da sacekam
suton
pa jos sasvim malo
da zaspe noc
i da tiho ponovim
ovu molitvu Ljubavi.
[ "prava" poezija
]
22 Jul, 2008 18:39




