Naslikati osmeh
na licu koje ne poznajemo
mozda je zadatak najtezi na svetu!
A opet
pomislim kako lako moze biti
slikati po tvom licu...
Vidim oci
znatizeljnog pogleda
kako lete,rec po rec,preko slova na ekranu
trazeci skriveni smisao,neku poruku...
Vidim usne,kako sricu,slovo po slovo,trazeci razlog...
I osmeh koji igra ispod njih
cekajuci dozvolu da izleti napolje.
Kao razdragano dete...
I polako
red po red
pre nego i shvatis
ti se smesis
jer te raduje neko tamo
negde daleko
neko koga ne poznajes
ali od koga ocekujes REC
onu koja ce da razvenca sve
koja ce dati odgovore
cak i na ono sto se nikada nisi usudila da pitas.
I sada
nezno kao pahulja na dlanu
i kao kad noc prekrije svice
nezno kao poljubac u sanu
i vetar kada miluje lice
ti se smesis
i ne znas zasto to cinis...
I ja ti nemam sta vise reci
osim
da cuvas taj osmeh
cuvaj ga na licu
citavog dana
i opet sutra
i posle...
zauvek!
Ljudima ce prijati
bice to vrtlog srece
za svakog koga sretnes
i prenosice se sa lica na lice
i vratice se meni
jednoga dana
kada bude najpotrebniji...
I neka znaju sada
svi oni tuzni,uvredjeni,sami na svetu...
da se negde krije osmeh i za njih
negde tamo,na mesecevom cvetu!
[ Generalna
]
19 Novembar, 2007 22:10




