[ Danijela
]
10 Septembar, 2007 11:19
Oprosti
Sto nisam umeo da budem savrsen
I u zlatne okove okujem
Nasu ljubav i nase nebeske dane i noci.
Oprosti sto nisam umeo da budem tako divno smusen
I u slatkim snovima da snujem
Sve nase dodire i nase carobne moci…
Oprosti mi,ako mozes,svako nase radosno “dobro jutro” i tiho “laku noc”
I nasu decu neznu i plavu
I sve one slatke reci koje smo saputali jedno drugome…
I vecnost u koju smo se kleli,vecito nasmejani
Onako kako se samo mladost smeje.
I sto nisam tu pored tebe
I sto ti nisi tu
A trebali smo biti
Sjedinjeni u zagrljaju ljubavi,
Zasticeni od sveg zla,ususkani u paperje snova.
Oprosti,ako mozes oprostiti,sve ono sto je moglo biti,a nije…
I sve ono sto jeste a nije nam bilo potrebno
Oprosti…
Ja ne mogu.
Sto nisam umeo da budem savrsen
I u zlatne okove okujem
Nasu ljubav i nase nebeske dane i noci.
Oprosti sto nisam umeo da budem tako divno smusen
I u slatkim snovima da snujem
Sve nase dodire i nase carobne moci…
Oprosti mi,ako mozes,svako nase radosno “dobro jutro” i tiho “laku noc”
I nasu decu neznu i plavu
I sve one slatke reci koje smo saputali jedno drugome…
I vecnost u koju smo se kleli,vecito nasmejani
Onako kako se samo mladost smeje.
I sto nisam tu pored tebe
I sto ti nisi tu
A trebali smo biti
Sjedinjeni u zagrljaju ljubavi,
Zasticeni od sveg zla,ususkani u paperje snova.
Oprosti,ako mozes oprostiti,sve ono sto je moglo biti,a nije…
I sve ono sto jeste a nije nam bilo potrebno
Oprosti…
Ja ne mogu.
10/09/2007, 15:08
..sve što je moglo biti, a nije...
ko je autor ove lijepe pjesme?
11/09/2007, 10:01
pa...JA!
Muka naterala ;-)
Mislio sam da ovde pustim u svet sve ono sto me je tistilo i gusilo,a da je vezano za jednu odredjenu devojku.
Sve sto nisam stigao reci njoj,sada bih hteo reci celom svetu.
Pa ko cita,cita...
Mozda,kao poruka u boci,jednoga dana i ova odapeta strela pogodi svoj cilj
11/09/2007, 10:04
@stepski vuk
Nadam se da će pročitati.
Poruka u boci će doći do svog cilja. Ja vjerujem u to:)
20/11/2007, 01:53
Степски вуче, на почетку бих те исправио, ако не замјераш...
Сматрам да није мука тебе натјерала да напишеш ову пјесму, већ тренутак у теби у којем је ''човјек'' био у надмоћи над ''вуком'', у теби...
Није тешко признати нешто и написати ''опрости'' али је тешко насликати енергију која се провлачи кроз 'О', сјету која избјегава стубове слова у 'П' и 'Р', искрено кајање које гризе друго 'О', бол који омотава 'С', наду која се крије иза 'Т' и љубав која зрачи око 'И'...
Тешко, на овак начин на који си ти то урадио...
Браво...
01/11/2011, 21:32
kao da čitam vlastite misli.
02/11/2011, 16:59
hvala Mirjana...u tome je lepota poezije.
Pozdrav!
05/01/2014, 20:40
Kao da citam "Koncert za 1001 bubanj"... To je po meni najveca pohvala!